Nagrađena priča na Večeri matematike

Učiteljski fakultet u Zagrebu predložio je učenicima osnovnih i srednjih škola zanimljivu aktivnost za Večer matematike: napisati matematičku priču koja prati animirani film autorica Kristine Horvat Blažinović i Ide Blažinović. Film je inspiriran slikom Pieta Mondriana Broadway Boogie Woogie.

Učenici 4.c s velikim su zanimanjem prionuli zadatku. Kako i sami snimaju animirane filmove, komentirali su i tehniku snimanja. Na satovima Likovne kulture već su upoznali djela P. Mondriana, stoga su s lakoćom nizali ideje za priču koristeći matematičke pojmove.

Priča Vjeruj u sebe nagrađena je matematičkom slikovnicom Čokolada na kvadrat (L. Branilović, B. Guszak, D. Knežević. UFZG). Autori nagrađene priče su:

Petra Toth, 4.c

Neo Čulić Barčanec, 4.c

Karolina Novak, 4.c

Maria Picer, 4.c

Ivan Kišićek, 4.c

Nora Zember Kukec, 4.c

Greta Jurić, 4.c

Najbolje priče uskoro će biti objavljene na mrežnim stranicama Hrvatskog matematičkog društva.

Pročitajte priču Vjeruj u sebe, a na sljedećoj poveznici pogledajte animaciju koju priča prati.

https://www.youtube.com/watch?v=yuvxN7BcBg8

 

 

Vjeruj u sebe!

Jutro je. Marko je krenuo u školu.

Nigdje nikoga. Samo puste okomite i usporedne ceste koje vode do škole.

Da je barem nekoga sreo, možda ne bi toliko razmišljao o matematici. Točnije, o ispitu iz geometrije.

Mozak mu je počeo ubrzano raditi, dlanovi su se oznojili…

Učio je, vježbao, crtao, ali tako je malo vjerovao u sebe.

Kako ću nacrtati kvadrate i pravokutnike? Hoću li točno nacrtati okomite i usporedne pravce, prave kutove?

Srce mu je jako lupalo. Pomiješale su se računske radnje, geometrijski likovi i tijela, odnosi među pravcima, ravnina, pravi kut. Sve! Činilo mu se da da je sve što je znao nepovratno nestalo iz njegove glave, izbrisalo se, isparilo. Sjetio se moždanih vijuga koje je spominjala učiteljica.

Više nemam vijuge, samo ravne crte koje ničemu ne služe, samo pravce koji strše kao sirove špagete.

Tada se sjetio matematičkih problema koje rješava kao od šale, sjetio se petice iz Likovne kulture koju je dobio za nizove i ritam osnovnih boja.

Sve je to povezano! Riješit ću i taj ispit!

Učiteljica je podijelila ispite. Pogledao je prvu stranu, okrenuo drugu. U tom trenutku sve sa vratilo na svoje mjesto, složilo u nizove, u manja i veća poglavlja. Sve je opet dobilo smisao i red!

Kao od šale riješio je sve zadatke, upotrijebio znanja, povezao ih. Bio je siguran da će na sljedećem ispitu opet sve primijeniti!

Marko sada zna: treba se riješiti straha i nervoze, treba vjerovati u sebe!

Matematika može biti zabavna! Matematika može biti kao igra, kao slaganje žutih, crvenih i plavih pravokutnika i kvadrata!

Dobro, možda i pokojeg sivog, ali i on može zasjati u toploj boji.

 

Učiteljica: Senka Pintarić

1

2