PIGMALION

Bijaše jednom jedan kipar koji se zvao Pigmalion. Bio je najbolji u svom umijeću i time se silno ponosio, toliko da ga nije zanimalo ništa drugo, samo sjajne figure koje je izrađivao od mramornih blokova. Afrodita, boginja ljubavi, koja je uvijek bila zauzeta bračnim posredovanjem, utuvila je sebi u glavu da i Pigmalion mora pronaći ženu. »Trenutak je da prestaneš razmišljati samo o svojim kipovima! Došao je čas da se i ti zaljubiš!«, reče mu jednoga jutra nestrpljivo. No, Pigmalion, koji se trudio isklesati portret jedne mlade djevojke, reče joj prezirno: »Ne zanima me jubav! Dovoljna mi je moja umjetnost!«

Afrodita je tada, da bi ga kaznila, pozvala upomoć svog sina Erosa, boga ljubavi, koji je svojim lukom i strijelom pogađao ljude i činio da se zaljube.

Eros odapne jednu začaranu strijelu prema sirotom kiparu koji se istog trena zaljubi...upravo u svoj kip! No, vrlo je tužno biti zaljubljen u jedan kip koji ne govori, ne miče se, ne smije se, dakle, ne može te voljeti na svoj način! Pigmalion je bio očajan te je noćima i danima patio zbog ljubavi sve dok nije gotovo poludio.

Zatim se Afrodita sažali na njega i čarolijom udahne život hladnome mramoru, pretvorivši kip u prekrasnu djevojku od mesa i krvi.

Pigmalion se potom njome mogao oženiti i zauvijek su živjeli sretno i zadovoljno.